U Lošinju 19. jula u ranim jutarnjim satima brutalno je pretučen petogodišnji mačak Kiki. Veterinarski pregled je ustanovio da je mačak napadnut od čovjeka, da mu je pregrižen jezik, napuknuta vilična kost, slomljeni zubi, razbijena njuška te da vjerojatno ima potres mozga.
Ovakvo ljudsko ponašanje prema životinji je zabranjeno Zakonom o zaštiti životinja i Kaznenom zakonu, a nesrazmjer snaga između čovjeka i domaće mačke jasno govori da se ne može raditi o ozljedama nastalim u samoodbrani.
Mnogi ljudi ne vole životinje. Neki od njih specifično ne vole mačke - ili ptice - ili pse. Neki od nas ne vole niti svoje susjede, suradnike na poslu, suučenike u razredu ili čak svoje ukućane. To još uvijek ne može biti tolerirano kao dovoljan razlog za nasilje, pa se lomljenje vilice ili cipelarenje nepopularnog člana zajednice smatra iskorakom van normalnog ponašanja (mada je nasilje u porastu).
Niski udarac pravu da živimo u uređenom društvu
Životinje su dio naše zajednice. Dijele s nama sve topliji planet i sve manje zeleni otok, dijele s nama prečesto skučene stanove, premalena dvorišta, prenapučene ulice, prevruće dane uz previše frustracija. Uz nas su ne svojim izborom, sve su više ovisni o nama samo zbog djelovanja nas, inteligentnih stvorenja kojima je jedinima svojstvena sposobnost projekcije budućnosti, dakle planiranja.
Bez obzira na naš osobni doživljaj životinja - kao prijatelja ili članova obitelji, kao vlasništva i modnog dodatka, kao prljavštine koja predstavlja neuglađene mirise i ružne mrlje u kulturi Domestosa i Mister Muscula, kao prirodno bogatstvo i uvjet opstanka i naše vrste - obvezuju nas prava drugih i zakoni.
Udarac nogom u malenu i bespomoćnu mačju njušku samo je naizgled benigni ispad u gradu preplavljenom pripadnicima te prebrojne vrste. Udarac nogom u tu njušku udarac je mogućnosti da živimo zajedno poštujući minimum pravila, da toleriramo jedni druge, da odgajamo djecu u filozofiji nenasilja i spremnosti na solidarnost i dijeljenje. Ma kako to (pre)jako zvučalo kad je u pitanju „samo mačka", to je još jedan podmukli i niski udarac sigurnosti nas samih i našem pravu da živimo u uređenom društvu.
Dobra vijest
Prije nekoliko godina ljudi su se smijali kad je netko mlatio ženu, a sasvim redovito policijsko pitanje, ako bi uopće intervenirali, bilo je što mu je rekla da je izazvala batine. Danas je tolerancija na obiteljsko nasilje osjetno niža no prije, a susjedi i ukućani više ne pojačavaju zvuk na televizoru kako bi nadjačao buku nasilja, nego reagiraju i interveniraju. Nekako nam se polako uvlači u svijest da za nasilje nema opravdanje.
Zato je danas dobra vijest da su djelatnici Policijske postaje u Malom Lošinju izašli na teren, snimili pretučenog Kikija, obavili razgovore sa članovima obitelji i susjedima i otkrili vjerojatno poprište. Malo je vjerojatno da će pronaći divljaka koji ga je udario, ali sve je više jasno da je zlostavljač životinja neželjen prijatelj, loš susjed, podmukla prijetnja.
Još bi bolja vijest bila da se takozvani obični građanin osjeti osobno izazvanim u slučaju nasilja nad životinjom i pozvanim intervenirati i dojaviti nasilje. Napor protiv svake vrste nasilja, pa i one protiv životinja, smanjuje posezanje za nasiljem kao modelom rješavanja konfliktnih situacija, te dugoročno prevenira i ozbiljnije oblike nasilja. Kikijeva razbijena njuška, vidjeli mi to ili ne, ima veze ne samo sa pravima životinja, nego sa kvalitetom života sviju nas.
Home 
Thu Dec 13, 2007 3:59 pm
